Prvotni cilj NATO-a bio je obrana svojih članica od potencijalne prijetnje koja je proizlazila iz politike i rastućeg vojnog kapaciteta bivšeg Sovjetskog Saveza.

Organizacija Sjeverno-atlantskog sporazuma (NATO) je međudržavna organizacija u kojoj svaka od država članica zadržava svoju punu suverenost i neovisnost, no on također posjeduje i vlastitu (upravnu) strukturu koja omogućava ostvarenje zadanih ciljeva. Unutar Saveza uspostavljen je forum u kojem se države članice zajednički savjetuju oko problema, koji se javljaju, te odlučuju o političkim i vojnim pitanjima što utječu na njihovu sigurnost. Također postoje i strukture koje omogućuju savjetovanje i suradnju na političkom, vojnom i ekonomskom području, kao i na znanstvenom te drugim ne-vojnim područjima.

NATO utjelovljuje transatlantsku vezu kojom je sigurnost Sjeverne Amerike trajno vezana za sigurnost Europe. On je djelatni izraz uspješnog zajedničkog napora država članica ka ostvarenju njihovih ciljeva.

Posljedica toga je osjećaj zajedničke i jednake sigurnosti među svim državama članicama bez obzira na njihove državne i vojne kapacitete, što doprinosi općoj stabilnosti u Europi. Time se stvaraju uvjeti za povećanje suradnje država članica saveza među sobom kao i sa drugim zemljama. To je temelj na kojem se razvijaju nove strukture za sigurnosnu suradnju koje će služiti interesima cijele Europe, sada nepodijeljene i slobodne.

Sredstva kojima NATO provodi svoju mirovnu politiku uključuju i održavanje dovoljne vojne spremnosti da bi se spriječio rat i osigurala uspješna obrana, opću sposobnost da bi se riješile krizne situacije koje prijete državama članicama, aktivno sudjelovanje u dijalogu s drugim državama i zajedničkom pristupu europskoj sigurnosti, što uključuje i rad na daljnjem napretku nadzora naoružanja i razoružanja.

Da bi ostvario svoj osnovni cilj, NATO obavlja slijedeće sigurnosne zadaće:

- Osigurava nezamjenjiv temelj stabilnosti i sigurnosti u Europi s naglaskom na razvoj demokratskih institucija i mirnog rješavanja nesuglasica. Teži stvaranju okružja u kojem nijedna država neće moći ugroziti nijednu europsku naciju niti joj nametnuti hegemoniju prijetnjama ili upotrebom sile.

- U skladu s člankom 4 Sjeverno-atlantskog sporazuma, služi kao preko-atlantski forum za razmatranje bilo kojih pitanja koja su od ključne važnosti državama članicama, što uključuje i situacije čiji bi razvoj mogao ugroziti njihovu sigurnost. Omogućava zajedničko usmjeravanje napora na poljima koja su od zajedničkog interesa.

- Brani države članice od bilo kojeg oblika agresije na njihov teritorij, te ga pokušava spriječiti.

- Promiče sigurnost i stabilnost održavajući trajnu suradnju sa svim partnerima kroz Partnerstvo za mir, Euroatlantsko partnersko vijeće, te savjetovanje, suradnju i partnerstvo s Rusijom i Ukrajinom.

- Pridonosi razumijevanju čimbenika ključnih za međunarodnu sigurnost i ciljeva suradnje na tom području, putem programa informiranja u zemljama članicama NATO-a i zemljama partnerima te putem inicijativa kao što je Mediteranski dijalog.

Strukture uspostavljene unutar NATO-a omogućavaju državama članicama da zajednički usmjeravaju svoju politiku kako bi ostvarile te komplementarne ciljeve. One osiguravaju neprekinutu suradnju i savjetovanje na političkom, ekonomskom i drugim ne-vojnim područjima kao i stvaranje zajedničkih planova za obranu, uspostavljanje infrastrukture te instalacija i objekata nužnih za vojno djelovanje te planove za zajedničke programe obuke i vježbi. Ove aktivnosti podržava složena civilna i vojna struktura koja uključuje urede za upravu, proračun i planiranje kao i službe uspostavljene od strane zemalja članica da bi usmjeravale djelovanje na posebnim poljima - na primjer, komunikacije potrebne da bi se omogućilo političko savjetovanje te zapovijedanje i nadzor vojnih snaga ili logistička potpora koja je nužna za njihovo održanje.