Kulturne razlike i NATO misije

25. svibnja 2012. 5 Komentara

Ivana Stipić Lah napisala je još jednu kolumnu u kojoj nam objašnjava što je to "kulturna osjetljivost". Koliko i kada se šokirala i do čega sve može dovesti nedostatak kulturne osjetljivosti u NATO misijama slikovito nam je objasnila Ivana.

Otvarate oglas za rad u nekoj od NATO misija; imate sve uvijete, ali traže i neki "cultural sensitivity". Poprilično ste sigurni da imate i to. Dobro razmislite!

Koliko god odlazak u misiju podrazumijeva dolazak u sredinu koja je daleko od one u kojoj živite, toliko je i sredina kojom ste u misiji okruženi daleko od onog što očekujete. Ono što je mene iznenadilo nije bio skup različitosti koja me je okruživala, već ograničenost vrijednosti i predrasude koje sam donijela iz sredine u kojoj sam živjela.

Skup tradicije, kulture, način ishrane i odijevanja nisu drugačiji od nacije do nacije, već od osobe do osobe i ovise ne samo od mjesta rođenja već i od obitelji u kojoj odrastate.

U jednoj bazi srednje veličine, na malom ograđenom prostoru radi od 500 do 1000 osoba. Zbog prostorne stiske, većinu srećete svaki dan. I svi oni, ama baš svi, na neki način žele s vama podijeliti dio vlastite kulture. Često je to hrana.

Kenijac, koji je tek došao, ponudit će vam inđeru (kiselu smeđu spužvastu palačinku gnusna okusa) sa gulašem od zebre. Taj gulaš i tu inđeru mu je spremila žena prije nego je krenuo na put. Taj specijalitet ne možete propustiti, uvjerava vas, i vi probate. Opet se smiješite i opet dobivate repete. U tom trenutku vam "kulturna osjetljivost" strahovito ide na živce, ali ako želite i sutra imati istog prijatelja, povinjujete se njenim okrutnim zakonima i pojedete još jednu porciju.

Hrana s kojom sigurno nećete imati problema je primjerice ona iz tajlandskog restorana u bazi. Tamo su me međutim iznenadili konobari. Ili konobarice. Ili i jedno i drugo sve u istoj osobi. I dok smo mi začuđeno promatrali osobu koja nam je nosila hranu, a kojoj nismo znali odrediti spol, naš prijatelj Nijemac filipinskog porijekla Jan, objašnjavao nam je o kulturi she-males. Oduševljeno nam je pričao o tome kao su upravo takve osobe neodređenog spola najtraženiji radnici porno industrije. Kulturna osjetljivost spriječila me je da postavim pitanje kako zna sve te detalje kojima nas je počastio. Iako sam se svom silinom trudila ne pokazati koliko me je sve to šokiralo, na izlazu iz restorana Jan me je zamolio da drugi put ne buljim toliko. Za Makedonca koji nam je pravio društvo to je iskustvo bilo suvišno te iako je rado s nama zalazio u druge restorane, tajlandski je nakon toga izbjegavao.

Osjetljivost na kulturne različitosti ne odnosi se samo na hranu i konobare, već i na način ponašanja i odijevanje. Savjetnik za afganistanska pitanja, Turčin afganistanskog porijekla, pozvao je u posjetu u Kabul svoju mladu suprugu. Supruga koja je sletila u civilnu zračnu luku, izazvala je sablazan i zgražanje okupljene gomile. Ne samo da nije imala pokrivenu glavu; nije imala pokrivene ni ruke, ni noge, ni trbuh. Zahvaljujući nedostatku kulturne osjetljivosti jedva je izvukla živu glavu. Zaštitio ju je jedan afgnistanski stjuard koji je gomili izavao osjećaj samilosti lupkanjem prstom u sljepoočnicu govreći: "fiju fiju", odnosno aludirajući na njen nedostatak razuma.

Osjetljivost na kulturne razlike nije samo banalni uvjet da dobijete posao. To je ponekad osnovna vještina koja vam treba da biste preživjeli.

Nedostatak kulturne osjetljivosti ne donosi vam samo neugodne situacije. Možete se dovesti u situaciju da osramotite ne samo sebe, već i svoju državu i uniformu koju možda nosite. U NATO misiji u Sarajevu smo poslije ručka otišli u jedan od kafića u bazi na kavu. Ispred nas je čekao časnik britanske vojske. Naručio je čaj sa mlijekom. Konobarica mu je donijela čaj i vrčić mlijeka, kojem je on brižljivo provjerio temperaturu te ga precizno ukapao u čaj, kao da vrši neki složeni kemijski eksperiment. Fasciniran takvim pripremama kolega ga je ljubazno oslovio pitajući: "English tradition"? Časnik se ukočeno okrenuo, prezrivo ga pogledao i odgovorio: "No, it is a CULTURE."

Časnik, čije ime je poznato vojnim policajcima, poslan je kući bez obzira na svoju kultru, zbog nedostatka kulturne osjetljivosti.

Ivana Stipić Lah

Autorica je bivša novinarka i urednica PSYOPS-a u NATO misiji SFOR, bivši šef sekcije za trening novinara za "Combined Joint Psychological Operations Task Force (CJPOTF)" u  NATO misiji ISAF

Vezano:

Ponos, predrasude i NATO

Život u NATO misiji

Posao u NATO misiji - osobno

Share

Komentiranje je onemogućeno za ovaj sadržaj.

5 Komentara

Frane Enarf je rekao/la on svi 25 2012 at 9:37
Stvarno me oduševljavate Ivana pa sam se već zapitao kad će nova kolumna i ostavio sam komentar kada sam se prijavio o tom. NATO je dobro izabrao kada Vas je izabrao za posao i siguran sam da su Vas jako cijenili i Afganistanci.
Bojnik J. je rekao/la on svi 25 2012 at 11:11
Bravo. S jedne strane pokazali ste neukima koliko je to težak i važan posao a sdruge ste nas zabavili. Više ne bi mogli niti tražit. Čestitke gospođo Stipić-Lah, s radošću Vas čitam.
BRANKO je rekao/la on svi 27 2012 at 10:03
super članak kao da je za National geographic pisan :)
ANĐELO je rekao/la on svi 29 2012 at 11:57
Gospođo Stipić-Lah kao i obično u sridu. Da su imalo pametni ovi naši a znate koji uzeli bi telefon u ruke otipkali broj i pozvali da postanete pomoćnica ministra. Hvala NATO-u na kolumnama koje me oduševljavaju i koje s radošću čitam.
Adnan. J je rekao/la on lip 5 2012 at 9:13
Napokon jedan realan,zanimljiv i necenzurisan pristup temi. Sve pohvale na vas rad i pohvale portalu.